UPOZNAJMO ISUSOVO IME

“Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje MOJE IME.” Psalam 91:14 Bez obzira jesmo li kršćani, ili tek kucamo na vrata Božjeg kraljevstva, Isusovo ime za nas ima životno značenje. Na njegov spomen niti jedna sila duhovnog svijeta ne ostaje ravnodušna.Učenje o ovom predmetu može nas iznenaditi do te mjere da počnemo vidjeti duhovne stvarnosti za koje smo mislili da su nam nedostupne, ili da ih u najboljem slučaju mogu imati samo “odabrani”. Upravo zato apostol Pavao izričito naglašava i jamči, “da će svatko tko zazove GOSPODINOVO IME biti spašen”. (Rimljanima 10:13) Ne odabrani, nego svatko! Mogućnost pripadanja 'tko god zazove' skupini na prvi pogled izgleda predobro da bi bilo istinita, ali to je ono što uči Pismo. Značenje Isusovog imena je spasenje, od hebrejske riječi JEŠUA, što znači: GOSPODIN SPAŠAVA, GOSPODIN JE SPASENJE. Pojam spasenja u vjerskom naučavanju često nije točno ili cjelokupno biblijski predstavljen. To je temeljni uzrok postojanja iskrivljenih predodžbi koje sprečavaju ljude u primanju spasonosne spoznaje. Grčka riječ sozo koja je prevedena kao spasenje znači: pustiti na slobodu, ozdraviti, izvesti na sigurno, osloboditi od bolesti ili demonskih sila, spasiti od vječne osude, smrti ili grijeha. U Ivanovom evanđelju čitamo “da vjerujući imamo život u NJEGOVOM IMENU”. (20:31) Gore spomenute vrijednosti spasenja ne mogu biti pronađene izvan duhovne dimenzije Isusovog imena. Nisu li prisutne u našem životu, to je siguran pokazatelj da nismo spašeni na jednom ili više područja. Božja volja je da takvo stanje trenutno bude promijenjeno. David je imao duhovno razumijevanje vaznosti poznavanja Gospodinovog imena. On u Devedeset prvom psalmu kaze: “Izbavit ću ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje MOJE IME.” (14) Poznavati Isusovo ime u duhovnom smislu znači puno više od prosječne predodţbe, zato što je ona u pravilu lišena biblijske spoznaje. Hebrejska riječ yada koja je prevedena kao poznaje znači: imati znanje, prepoznati, obiteljski prijatelj, biti blizak s nekim, osjećati. Naša vjera bi uvijek trebala ići u smjeru ostvarenja navedenih vrijednosti. Čovjek moţe biti crkveni član, sluzbenik, redovit čitatelj Biblije i kršćanskih knjiga, no svejedno nemati iskustvo spasenja u punom biblijskom opsegu i blisko zajedništvo s Gospodinom. Psalmist kaze “da Bog šalje spasenje svom narodu, zato što je svoj Savez postavio zauvijek: SVETO JE I ČASNO NJEGOVO IME”. (111:9) Savez koji je Bog sklopio s nama u Kristu ima čvrste i nepromjenjive temelje. Spasenje koje nam je osigurao u svome Sinu jest dostojno vjere. Ono nije suhoparna teološka fraza, nego ziva duhovna stvarnost. U tom slučaju i naš stav spram njega treba biti prikladan. Vjerujemo li uistinu u nečiju silu i moć, onda je razumljivo da ga pozivamo u pomoć. Trebamo znati da je Bozja voljada počnemo djelotvorno vjerovati u Isusovo ime, ukoliko to još nismo počeli činiti. U slučaju da već jesmo vjernici, budimo odvazni i nastavimo hodati u otkrivenju istine. Pavao naglašava “da ljudi koji vjeruju u njega neće biti razočarani”. (Rimljanima 10:11)