DUHOVNA ISKAZNICA

“Sinove mi dovedi izdaleka, i moje kćeri s kraja zemlje, sve koji se zovu MOJIM IMENOM, koje sam stvorio na svoju slavu, koje sam sazdao i načinio.” (Izaija 43:6,7) Svatko živi na razini duhovne osobnosti. Ovaj duhovni zakon ima tamnu i svjetlu stranu. U stanju duhovne smrti naš položaj bio je prizeman, zemaljski i tjelesan. Sotona je mogao gospodariti našim životom zato što nam je na duhovnoj iskaznici ispisao ove podatke: duhovno mrtav, slab, nemoćan, porobljen grijehom, bolestan i dr. Sveti Duh je u Kristu promijenio podatke na našoj osobnoj iskaznici. Vjerujemo li da smo učinjeni novim stvorenjima u Kristu, onda jednako moramo vjerovati da nosimo ime osobe čiji Duh nas je preporodio. Prorok Izaija kaže: “Sinove mi dovedi izdaleka, i moje kćeri s kraja zemlje, sve koji se zovu MOJIM IMENOM, koje sam stvorio na svoju slavu, koje sam sazdao i načinio.” (43:6,7) Svatko od nas ima zemaljsko ime i ono nas predstavlja u vidljivom svijetu. Za duhovni svijet Bog je predvidio da se zovemo Njegovim imenom. Na našoj duhovnoj iskaznici ne piše naše zemaljsko, nego ime Gospodina Isusa Krista. Ovo za nas ne bi smio biti samo suhoparan biblijski podatak. Prorok Jeremija ispravno je postupio primanjem ovog otkrivenja: “Kad su mi došle tvoje riječi ja sam ih gutao. Tvoje riječi su ushitile i obradovale moje srce, jer sam se zvao TVOJIM IMENOM.” (15:16) Bog Otac nas više ne gleda kao izdvojene ljude, nego nas poistovjećuje s Isusovim imenom. To je neizreciva čast. Ne može postojati sigurnije jamstvo da smo postali pripadnici Božjeg naroda. On nikada ne bi rušio ugled svojeg svetog i uzvišenog imena. Zato s velikom odgovornošću trebamo pristupiti duhovnim stvarima vjere. Osobna iskaznica svakog vjernika sadrţi podatak stalnog mjesta prebivanja. Gdje mi stanujemo u duhovnom kontekstu? Želimo li svoju vjeru temeljiti na istini Božje riječi, onda ćemo prihvatiti kao istinito Pavlovo učenje: “Bog nas je uskrsnuo zajedno s Kristom i postavio nas je s njim u nebesima.” (Efežanima 2:6) Prolazimo li bilo kojim gradom odmah možemo vrlo jednostavno procijeniti materijalni status stanovnika pojedinih četvrti. Imućni ljudi iz svijeta svoj materijalni status u pravilu dokazuju stanovanjem u luksuznim stambenim objektima koji su smješteni na atraktivnim lokacijama. Stare, neobnovljene i ruševne zgrade svjedoče da u njima žive ljudi nižeg socijalnog statusa. U Kristu smo učinjeni duhovnim bogatašima (1. Korinćanima 1:5; Efežanima 1:3). Upravo bi zato u pravom smislu riječi bila tragedija i promašaj odabrati za mjesto stanovanja prizemljenu lokaciju. Kristovo prijestolje na koje smo postavljeni najuzvišenije je mjesto Božjeg kraljevstva. Mi ne možemo vladati s Njim iz prizemljenog položaja. Svatko od nas mora vjerom useliti na Njegovo prijestolje, kako bi mogli prilagoditi svoje razmišljanje i djelovanje novom položaju.